Svakog trinaestog u mjesecu

Roditeljski odgoj, stil trenera ili okruženje u kojem dijete odrasta zajedno izgrađuju karaketer i vještine sportaša koje ih dugoročno vode do uspjeha u sportu ili ih zauvijek odaljuju od njega.Zbog toga je potrebno pronaći kvalitetno mjesto u kojem će dijete zavoljeti sport i uvidjeti sve njegove dobrobiti. Veliki gradovi omogućuju više promjena klubova, traženja, isprobavanja, ali u manjim sredinama izbora nema puno jer svaki klub donosi jednog trenera, upravu, pravila i ukoliko oni ne rade za dobrobit djece, ne teže kvalitetnom razvoju već samo vlastitim interesima dijete nega gdje potražiti drugu sredinu. U toj situaciji većinom se bira ostanak u tom klubu bez obzira na sve, samo da dijete trenira, ali što ako ta nezdrava sredina loše utječe na odrastanje djeteta. U ovoj situaciji ne postoji ispravan put! Roditelji odlučuju, posebice u ranim godinama, naravno uz uvažavanje djetetovih osjećaja. Ali što ako je taj jedan klub, jedan trener iznimno posvećen, ispunjava djecu, uživa u svakom trenutku s njima, pokazuje znanje, stručnost i to se vidi na djetetovom razvoju? E to cijenite! Jer manja sredina + odličan sportski klub izgrađuju djecu do jako kvalitetnih odraslih ljudi.

Viđamo li u zadnje vrijeme sve manje djece na igralištima, po šumama, ulici, parkovima,?... Znaju li se više bezbrižno igrati? Ovo je glavno pitanje današnjeg djetinjstva. Gradnja logora, nogomet na ulici, igra skrivača, vožnja bicikla i razne škerce koje djeca osmisle dok cijelo popodne provedu vanka, aktivnosti su koje uvelike pridonose kvalitetnom razvoju motoričkih i socijalnih sposobnosti. Smatram da su one najbolji sport za dijete. Ali nažalost danas to nije tako. Djeca već od pete godine pa čak i ranije, pristupaju raznim vođenim treninzima, pretrpavaju se obavezama, moraju gledati na sat da bi stigli na sve što im je naređeno. Zašto ih i dalje roditelji ne zovu da idu u kuću jer pada mrak? Rekla bi da su veliki razlog tomu mobiteli i njihov prevelik utjecaj na funkcioniranje u svakodnevnom životu, a mi se nažalost tome moramo prilagoditi. Neka se djeca upisuju na razne sportove, glazbene škole, radionice, tečajeve, ali i dalje moraju ostati zaigrana djeca koja uživaju u gore navedenim aktivnostima. Gubitak dječje zaigranosti najviše se može pronaći u sportu jer preranim ulaskom u taj nezdravi vrtlog, djeca oko 15.godine, kada bi trebali biti najzagrijaniji, odustaju od sporta jer im je svega dosta. U tom vrtlogu izmiješana su natjecanja, turniri, presing rezultata, liječenje trenerovih frustracija i iskorištavanje sportaša za vlastiti uspjeh, očekivanja i ambicije roditelja te osjećaj manje vrijednosti ukoliko dijete sve ove stavke ne ispuni. Dijete to ne zna i neće reći jer voli taj sport, tog trenera, suigrače, ali podsvjesno ga sve ovo spriječava da ostvari svoj najveći uspjeh onda kada bi najviše trebalo. A prije svega zapamtite, najvažnije je da bude veselo, zaigrano DIJETE.

Cijeli život se bavim sportom i kako sam odrastala kroz moj život je prošlo jako puno različitih trenera i svaki je donio nešto novo, vlastiti pristup, ideje, provođenje treninga no svi su na svoj način imali veliku ulogu u mom životu. Kao mlađa mislila sam da treneri trebaju samo znati tehniku određenog sporta, ali ispostavilo se da su oni puno više od toga. Uz njih sam naučila što znači boriti se za nešto i izgubiti, nakon toga ponovno ustati. Uz njih slaviš pobjede uz njih izgradiš poštovanje, disciplinu samopouzdanje, učiš o međusobnoj podršci ,zajedništvu ekipe i fair playu . Oni su ti koji prema tebi prenose ljubav prema sportu . Svaki dobar trener zna da je sport puno više od same igre i rezultata, on te gradi kao čovjeka . Za mene su treneri jako bitne osobe u životu svakog sportaša i imaju veliku ulogu u odgoju djece u njihovim razvojnim periodima . Treneri su oni koji moraju znatu slušati,motivirati i graditi povjerenje sa svojim igračima. Tek sada kad studiram na kineziološkom fakultetu i otkrivam ljepote trenerskog posla imam cilj jednog dana prenositii ljubav prema sportu i na taj način motivirati svako dijete i svaku osobu da nauče da uvijek u zivotu daju sve od sebe u svemu što rade i nikad ne odustanu od svojih ciljeva.

Riječ Sport sastoji se od pet slova, a svako slovo otkriva ono što sport donosi djeci za vrijeme njihova odrastanja. S predstavlja samopouzdanje, vjeru u sebe da sve zahtjeve koji su postavljeni pred dijete, ono može odraditi onako kako najbolje zna. P je simbol prijateljstva, povjerenja u svoje suigrače i moć pomaganja drugima. O nas uči odgovornosti, dolasku na vrijeme, ne zaboravljanju opreme, nošenju s pogreškama, porazima i pobjedama. R predstavlja rutinu, razlog zbog kojeg naučimo ne odgađati obaveze, naučimo uključiti trening u našu svakodnevnicu prilagođavajući ga ostalim bitnijim ili manje bitnijim obavezama. I za kraj slovo T sastavljeno od tri važna aspekta djetetovog uspjeha kad pričamo isključivo o napretku i uspjehu u sportu koji trenira, a to su TALENT, TRUD i TRENING. Za najveće uspjehe u odrasloj dobi sve tri komponente se isprepliću, ali često svjedočimo i situacijama gdje talentiranoj djeci izostaje trud, a manje talentiranoj je trud ono što ih opisuje i vodi do velikih uspjeha. Djeco uključite se u sport i kad odrastete osvrnite se te ispišite što je za vas značilo ovih pet slova.

Dozu sportske inspiracije pronaći ćete u našoj novoj rubrici SVAKOG 13. U MJESECU!

Sportska razmišljanja, uočavanja za vrijeme rada s djecom i odraslima, izjave naših sportaša, trenera i svih onih koji su željni prenijeti svoje sportsko iskustvo. Pratite nas i svaki mjesec saznajte i skupite jedan detalj vrijedan razmišljanja.

A zašto 13.? Možda nekad i otkrijemo...